IZLETIŠTE ZANJIC

Izletiste Zanjic se nalazi na 3.8 Nm (nautickih milja) od Herceg-Novog. Ono posjeduje veliku plazu koja je sa druge strane okruzena predivnim maslinjacima i ostalim niskim rastinjem specificnim za ovo podrucje poluostrva Lustice. Izletiste posjeduje tri restorana i dva kafica. Restoran "Pirat" na istocnoj i objekat HTP "Boka" na zapadnoj strani plaze uzivaju najvece povjerenje posjetilaca ovog izletista. Plaza obiluje rekvizitima, a 2005. godine bila je jedna od dobitnika Plave zastavice. Morska voda na izletistu Zanjice je A kategorije a tome doprinosi otvorenost plaze prema Jadranskom moru.
Do Zanjica, za vrijeme ljetnje sezone, saobracaju turisticki brodici iz Herceg-Novog na svakih deset minuta u periodu od 9h do 13h, a povratak je u intervalu od 17h do 20h. U jednom smjeru za kartu treba izdvojiti oko 2 eura. Iz Herceg-Novog brodici polaze sa vise lokacija. Svaki od brodica u turi obilazi plaze: Hotela "Plaze", Skvera, Tople i Galeba. Sa Izletista Zanjic na svakih pola sata saobracaju turisticki brodici za pecinu Plavu spilju. Za tu izletnicku turu treba izdvojiti od 1 do 2 eura, u zavisnosti da li se posjecuje i obliznje ostrvo Mamula.

KANJON MRTVICE

Centralna Crna Gora, oblast bez vecih naselja sa po kojim selom i brojnim katunima. Carstvo planina i pasnjaka, bistrih i plahovitih potoka, tajanstvenih rjecica. Jedna od njih je Mrtvica, nedovoljno poznata planinska rijeka, prava ljepotica, stijesnjena liticama istoimena kanjona cija duzina iznosi 9 km. Nalazi se na oko 35 km od Kolasina u pravcu Pogorice. Rijeka Mrtvica je desna pritoka rijeke Morace, a izvire ispod Trebijesa. Obale rijeke Mrtvice, obrasne raznovrsnim rastinjem, na nekim mjestima iznose 1100 m. Inace rijeka je veoma bogata ribom od koje se najvise vidja pastrmka i lipljan.
Cijeli ovaj region je veoma neistrazen i posjeduje mnogo vise prirodne ljepote nego sto se danas moze reci. Zadnji put ovaj region je posjetila ekipa sastavljena od planinara niksickog Javorka i hercegnovske Subre. Oni su svoje utiske veoma lijepo opisali a za vas ce taj opis biti dostupak uskoro.

KANJON NEVIDIO

U sivilu crnogorskog krsa, tamo gdje su se hiljadama godina ranije prilikom velikih geoloskih poremecaja sukobili obronci Durmitora i Vojnika, usjecen kroz ljutu stijenu lezi kanjon Nevidio. Kanjon Nevidio je poslednji osvojeni kanjon u Evropi. Crnogorski planinari su sa velikom mukom osvojili kanjon tek 1965. godine. Ime kanjona Nevidio (Nevidbog) podsjeca na misterioznu nepristupacnost kanjona koji je dugo ostao skriven od ljudskog oka. Kanjon je duzine 3,5 km i nalazi se na 50 km od Zabljaka prema Savniku. Na stotinjak metara ispred ulaza u kanjon nalazi se veliki vodopad Grabovine.Vertikalne stijene, vodopadi, tjesnaci, pjenusavi bukovi, uzani kanali i prava galerija kamenih figura glavni su akteri price o Nevidiu.

PLANINA PROKLETIJE

Crnogorske Prokletije su samo manji dio ove posebne planinske skupine koja se nalazi izmedju Dinarida i Sarskih planina. Iako se veci dio ove planinske skupine nalazi u Albaniji, crnogorske Prokletije su znatno misterioznije i interesantnije turistima.

Planinski vijenci se postepeno izdizu u pravcu jugozapad sjeveroistok, sa oboda Zetsko-skadarske potoline i zavrsavaju spletom najvisih masiva Bogicevice, do prevoja Cakora i Rugova, u duzini oko 70 km, gdje se nalaze najvisi planinski grebeni, Maja jezerce-2694m na albanskoj teritoriji, Djeravica-2656m na srbijanskoj i Bogicevica-2358m na crnogorskoj teritoriji. Kontinuitet ovog mocnog visokoplaninskog sklopa geomorfoloski se nastavlja u pravcu sjevera nizom visokih planinskih vijenaca, preko Nedzinata-2341m, Cakora-2046m, Mokre planine-1932m, Hajle-2403m i Mokre Gore-2154m.

Snazni geotektonski poremecaji u proslosti, uslovili su slozen i raznovrstan sastav i reljef ovih planina. Najmocnija i najintezivnija glacijacija na Balkanu, ostavila je najdublje tragove glecerske erozije u obliku mnogobrojnih cirkova u kojima je zaostalo desetak manjih lednickih jezera i duboko urezanih valova. Jovan Cvijic je tvrdio da «ni u jednoj oblasti Balkanskog poluostrva gleceri nijesu ostavili tako duboke tragove svoje erozije kao u Prokletijama. To je poslije Alpa bila najglecernija planina u Evropi.

Tragovi glecerske aktivnosti, kao rijetka prirodna vrijednost, nisu samo znacajni za proucavanje evolucije biljnog i zivotinjskog svijeta i globalne klime, vec predstavljaju i estetsku atrakciju. Ostri nazubljeni grebeni, nepristupacni vrhovi, duboki cirkovi, strme, vertikalne litice, brojna izvorista rijeka. Citave Prokletije nisu ni taknute ljudskom rukom.

PLANINA DURMITOR

Nacionalni park "Durmitor" zauzima 39000 ha povrsine. Od 1980. godine 20000 ha njegove povrsine upisano je u Svjetsku bastinu UNESCO-a. Na 1456 metara Durmitora smjesten je Zabljak, najvisi grad na Balkanu. Okruzuju ga 23 planinska vrha sa preko 2300 metara. Na podrucju Durmitora nalazi se cak 17 glecerskih jezera koja se u narodu zovu "gorske oci". Najpoznatije je Crno jezero. Ono je zimi prekriveno ledom i kristalima smrznutih pahuljica. Sredinom ljeta u njemu se moze kupati. U vrtoglavim udolinama izmedju planinskih obronaka krije se predivna ljepota jezera Zminjeg, Vrazjeg, Barnog, Ribljeg, Modrog i ostalih jezera. Panoramom citave Crne Gore dominira vrh Bobotov kuk, visok cak 2523 metra.

Austrijski geograf, Oskar Bauman je prvi covjek koji se popeo na Bobotov kuk (2523m). U svom zapisu "Prvi iskorak na Cirovu pecinu" kaze: "Istocno od nas sirila se jedna pusta, krsima i snijeznim smetovima ispunjena kraska dolina, dok nas je sa druge strane pozdravljao zeleni pejzaz Jezera. Ovdje sam ostavio Djura koji je patio od vrtoglavice i sa jednim cobaninom krenuo u napad na glavni vrh. Vodic je skinuo svoje opanke i hodao bos. Nakon sat i po penjanja zaobisli smo vrh i stupili na greben izmedju Soa i Kablinove. Sa vrtoglave visine gledali smo u kotlinu gdje smo juce bili i odakle je blistalo sem Skrckog i Malo jezero. Licila su tamnoplavim ocima."

Najdublji kanjon u Evropi, kanjon rijeke Tare, kao i kanjoni Susice i Komarnice dopunjuju ljepotu Durmitora. Iz daleke geoloske proslosti sacuvana je bogata flora, sa preko 1500 vrsta, a zivotinjski svijet je takodje veoma raznovrstan, posebno 130 vrsta ptica, medju kojima se izdvajaju orlovi. Medvjedi i vukovi su takodje cesti stanovnici durmitorskih suma.

U ljetnjoj sezoni ljubitelji prirode mogu uzivati u usponima na vrhove planina, setnjama kroz sume i livade, branju sumskih plodova, lovu ili ribolovu, ili u splavarenju rijekom Tarom, a zimi u alpskom i nordijskom skijanju. Zimi Zabljak postaje ono sto je Sveti Stefan tokom ljeta.

Fascinantan prirodni fenomen predstavlja i Ledena pecina. Ona se nalazi ispod vrha Obla Glava na 2100 metara nadmorske visine. Do nje se stize relativno lako, obiljezenom planinskom stazom. Cak i u toku ljeta u njenoj unutrasnjosti mozete uzivati u ledenom "muzeju" stalaktita i stalagmita. U visim predjelima Durmitora preko citavog ljeta mogu se sresti nameti snijega, a u predjelu Velika Kalica, zvanom Debeli namet moze se skijati cak i usred ljeta. Brojne manifestacije na ovom prostoru, kafici, restorani sa nacionalnim specijalitetima i susreti sa dugogodisnjim zaljubljenicima u Durmitor, dace posebnu patinu vasem boravku.

RIJEKA TARA

Mnogi je nazivaju Suzom Evrope, plahovita, cista i divlja rijeka Tara, ogromna je vodena masa nastala od snijega i kisa. Nalazi se na podrucju Nacionalnog parka "Durmitor". Izvire u planinskom masivu na sjeveru zemlje i tece duzinom od cak 140 km. Sastaje se s Pivom i cini rijeku Drinu, jednu od najduzih i vodom najbogatijih rijeka Balkana. Vjekovima je Tara svojom jacinom dubila mekanu krecnjacku povrsinu kroz koju prolazi, dajuci joj skulptoralni oblik pun tjesnaca, gromadnih prepreka ili ponora. Vjekovna erozija tla je ucinila da se na duzini od 82 km formirao kanjon drugi po velicini u svijetu, odmah iza kanjona Kolorada. Njegova dubina na pojedinim djelovima dostize cak i do 1300 m. Obale Tare su strme, sa sumom koja se poput plamenih jezika uspinje iz hladnoce i dubine kanjona.

Samo na rijetkim dijelovima Tara ostavlja utisak mirne rijeke. Rijetka mjesta koja se mogu gaziti nazivaju se gazovi. Nedaleko od Bistrice, korito Tare je na jednom mjestu toliko usko da se prema kazivanju mjestana nekada u nevolji prelazilo jednim skokom. To neobicno mjesto se naziva Djavolje Lazi.

Oko same rijeke raste vegetacija: crni bor, crni grab, crni jasen, brijest, lipa, a zatim u visim predjelima, iznad stijena, raste hrast kutnjak, obicni grab, klen, bukva. U najvisim predjelima kanjona, preko 1000 m, nalaze se prostrane sume jele i smrce. Izuzetna vrijednost su sume crnog bora. Najvrjednija suma crnog bora je "Crna poda", rijetko visokih stabala i punodrvnosti. Stabla su visoka i do 50 m i stara 400 godina.

Danas kanjon Tare okuplja turiste zeljne avanture i uzbudjujuceg, direktnog kontakta s prirodom. Vodene atrakcije iz najcuvenijih svjetskih zabavnih parkova ostaju samo blijeda simulacija stvarnih dozivljaja koji su neminovni prilikom splavarenja Tarom. Spustanje splavom i rafting niz skoro citavi tok, nesto je sto ce obicno ushicenje prirodom podici do maksimuma. Splav je sacinjen od drvenih trupaca i njime upravljaju narocito hrabri i spretni ljudi koji su nekada na ovaj nacin prevozili drvenu gradju u donji tok rijeke. Onaj ko se odluci na ovaj poduhvat, pamtice ga citaog svog zivota.

BIOGRADSKA GORA

Biogradske gora

Ovo je posljednja prašuma u Evropi.
Nacionalni park Biogradska gora se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore između slivova rijeke Tare i Lima, površine je 5400 hektara. Planinski vrhovi su visoki i preko 2000 metara sa ledničkim valovima i cirkovima i više ledničkih jezera koja daju ovom predjelu neponovljivu ljepotu. Bjelasica se smatra jednom od najbogatijih planina Evrope zbog svoje flore i hidrografskog potencijala. Prašuma Biogracka gora zauzima površinu od 1600 hektara. U središtu prašume nalazi se Biogradsko jezero, najveće i najpoznatije u nizu ledničkih jezera na Bjelasici.

Skadarsko Jezero

Najveće jezero na Balkanu i najveći ptičji rezervat u Evropi je Skadarsko jezero. Nalazi se na krajnjem jugoistoku Crne Gore u zetsko –skadarskoj dolini na 6m apsolutne visine. Jezero je kriptodepresija jer se veliki dio njegovog dna nalazi ispod nivoa mora. 2/3 jezera pripada Crnoj Gori a 1/3 Abaniji. U zavisnosti od vodostaja površina jezera iznosi 370 – 540 km2. Obale su razuđene sa brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima.